Bestowing the Tao – the Story of Lao-Tzu

Otkako sam prije šest godina napisao moj prvi blog o igranju bradatih uloga u dobi od 18 godina, još sam se mnogo puta vraćao na pozornicu kao starac, nadam se svaki put mudriji.

Godine 2010. glumio sam Xiao Hea, ministra utemeljitelja dinastije Han. Godine 2011. bio sam stari opat koji je izbacio pijanog redovnika Lu Zhishena. 2013. godine moju kćer su razbojnici oteli na tržnici. Godine 2014. doletio sam s nebesa kako bih čudesnom dječaku Ne Zhau darovao čarobni Kozmički kotač. Još prošle godine moje su brade bile bijele, sijede i zlatne dok sam se transformirao iz starog taoista u starog budističkog redovnika do Kralja zmaja mora.

Smatram da igranje starog nikad ne stari. Ove godine sam igrao tri različita taoistička majstora, svaki sa svojom jedinstvenom bradom. Ipak, uvjeren sam da nijedan drugi lik nije izazivao toliko poštovanja, imao toliku težinu na pozornici ili hodao tako sporo kao krajnji starac, praotac svih taoista, "Stari majstor" Lao-Tzu.

Starac i mit

Lao-Tzu se također piše Lao-Tze, Lao-Tsu, a sadašnji standardizirani pravopis je Laozi. Ali zašto je on bio krajnji starac? Prvo, ne znamo ni njegove godine. Prema jednoj legendi, rođen je sa bijelom kosom nakon što je proveo u majčinoj utrobi 81 godinu. Drugi tvrde da je živio preko 200 godina.

Malo se više zna o Laozijevom životu, osim da je živio oko šestog i petog stoljeća prije Krista, da je radio kao knjižničar u carskim arhivima dinastije Zhou i da se vjerojatno susreo s Konfucijem radi filozofske rasprave. Kasnije u životu napisao je Daodejing, temeljno djelo taoizma.

Knjiga Puta

Ova knjiga proze sadrži bit taoističke mudrosti. Poznat i kao Tao Te Ching (道德經, izgovara se dào dé jīng), naslov se često prevodi kao “Knjiga Puta vrline” i jedna je od najprevođenijih knjiga na svijetu. U ovom magnum opusu Laozi izlaže, često u poetskim paradoksima, svoje poglede na zakone svemira, prirode i čovjeka. Zapravo, kineska riječ za "moral" - dàodé, izvedena je iz njegovog naslova.

道可道，非常道。（dào kě dào, fēi cháng dào)

“Tao je Put koji se može slijediti, ali nije običan Put.”

- Početni redak knjige Put vrline

Preporođeni starac

Otprilike 2500 godina nakon što je živio, Laozi je inspirirao ples u programu Shen Yuna iz 2017.: Darivanje Taoa. I dodijeljena mi je uloga velikog mudraca.

Kako se pripremiti za takvu povijesnu, pa i svetu ulogu, a kamoli odati pravednost? Zaronio sam duboko u njegov drevni rad, dekodirajući izvorni kineski tekst (u tome je ljepota jezika—da se radi o istim riječima koje se koriste i danas) i istražujući više engleskih prijevoda. Udubljujući se u njegove riječi, mogao sam početi uranjati u njegov lik i otkrio sam sve "neizgovorene rečenice" koje su mi bile potrebne za moju plesnu ulogu.

Što su "neizgovoreni stihovi"? Kao što je sam veliki mudrac rekao: “Onaj koji zna ne govori. Tko govori, ne zna.” Neizgovoreni stihovi (潛台詞 qián tái cí) su poput podteksta. Oni su mentalni znakovi koji pomažu nijemom glumcu plesaču da jasnije komunicira tijekom narativnih dijelova, da bolje osjeća kroz ples i da ekspresivno govori pokretima tijela. Kombinacija glume i plesa kako bi se ispričala priča je ono o čemu se radi u mini plesnoj drami Shen Yun, a njezino izvođenje omogućeno je svestranošću i vokabularom jedinstvenim za klasični kineski ples.

Ples s ne izgovorenim stihovima

Pa kako se priča o Laozi-u odvija na pozornici tijekom svake izvedbe, osim svojih vidljivih pokreta, samo slušam i svoj unutarnji glas.

Na početku plesa, trebam simbolično napisati 5000 riječi na prazne svitke od bambusa u razmaku od četiri osam takta. Bilo bi neugodno gubljenje glazbe i emocija vidjeti svitke kao zapravo prazne, pa volim vizualizirati riječi koje se pojavljuju i mimikom ispisivati ​​retke: “Čovjek slijedi put Zemlje. Zemlja slijedi Put neba. Nebo oblikuje Put Taoa. Tao modelira Put prirode.”

Otvaram još jedan svitak od bambusa, oklijevam i razmišljam, kao što zamišljam da je Laozi nekoć učinio, da neopipljivo učinim opipljivim, i počinjem iznova: “Misterij unutar misterija, vrata svih čuda.” Tek što sam završio rukopis, nebesa se otvaraju u slavlju, a besmrtnici silaze na Zemlju u slavlju. Dok stojim iza pozornice i zajedno s publikom upijam graciozan ples božanstava, čini mi se da doista vidim značenje riječi Shen Yun, "Ljepota božanskih bića koja plešu".

Nakon što se božanstva vrate u svoja nebeska prebivališta, u mojoj se knjižnici pojavljuje sumnjivi službenik. On želi svitke. Loše. Pokušava zavesti Laozija novcem i ženama u zamjenu za svitke, ali bezuspješno. Postaje neizbježno da: “Onaj tko djeluje sa željom doživjet će neuspjeh. Onaj tko pokuša posjedovati, izgubit će", dok "Velika Osoba obitava u supstancijalnom, a ne u površnom. Počiva u plodu, a ne u cvijetu.”*

Laozi kreće na zapad, odlučan napustiti Kinu. Službenik i njegovi pristaše daju se u potjeru. Laozi, jašući svog vola, i njegov sluga nastavljaju bez žurbe putovati.

Na zapadnim vratima Hangu prolaza, hrabri stražar čeka Laozija. Njegovo ime je Yin Xi (glumi ga glavni plesač Rocky Liao) i, iako to još ne zna, uskoro će postati vrlo važna figura.

Dok se Laozi približava, stražar uočava nježno ljubičasti sjaj koji najavljuje dolazak svetog čovjeka. Mještani dočekuju Laozija grupnim plesom i nastaje slavlje na Zemlji, odražavajući ono ranije s neba.

Upravo tada se pojavljuju službenik i njegovi miljenici i više se ne petljaju. S isukanim mačevima, oni idu ravno za Laozijem i dječakom koji ga prati koji nosi sveti tekst. Yin Xi blokira im put kako bi ih obranio i probija ga službenikov mač. Konačno, Yin Xijevi vojnici otjeraju službenika i njegove ljude, koji će sasvim sigurno morati platiti.

Laozi se okreće i vidi hrabrog stražara Yin Xija kako leži bez svijesti na zemlji, smrtno ranjen. Izvadim svoju taoističku tikvu i izlijem nekoliko kapi eliksira da ga izliječim.

Yin Xi je oživljen i šokiran kada otkrije da je dobro. Klečeći pred Laozijem u znak zahvalnosti, on opetovano moli mudraca da ga pouči. "Kad bolji učenik čuje za Put, nastoji ga marljivo prakticirati."

Učitelj je zadovoljan svojim učenikom i, znajući da je našao nekoga tko će istinski cijeniti njegovo djelo, povjerava dragocjene svitke u njegove ispružene ruke.

I time je Laozijeva misija završena. Ostavlja svoju mudrost svijetu i odjaše u zalazak sunca, da ga nikad više ne vide.

Put i Sila

S vremenom se Laozijev utjecaj proširio i na Zapad. Dospjelo je čak i u jednu daleku, daleku galaksiju. Da, George Lucas proučavao je taoizam prije nego je stvorio Ratove zvijezda.

Jeste li se ikada zapitali zašto Jediji nose bijele haljine, treniraju borilačke vještine i meditaciju, koriste sablje i psihičke moći za obranu od tamne strane, a Učitelj Yoda uvijek govori tako zbunjujućom gramatikom? Možda samo postoji veza…

Usporedi opis Sile, koji je izgovorio Obi-Wan Kenobi:

“To je energetsko polje koje stvaraju sva živa bića. Okružuje nas i prodire u nas. Povezuje galaksiju.”

Prema Taou, kako je napisao Laozi:

“Postoji nešto savršeno u svom neredu, što je rođeno prije Neba i Zemlje. Ono stoji samostalno i ne mijenja se. Vječno se vrti bez iscrpljivanja. Smatra se Majkom svih bića. Ne znam Njegovo ime, osim da ga zovem Tao.”

Put i Nositelj

Jedan od mojih omiljenih citata, iako ne iz Laozija, sažima ideju Taoa, sveprisutnog u gotovo svakom aspektu tradicionalne kineske kulture. To je iz I Chinga, ili Knjige promjena: “Ono što je metafizičkog oblika je Tao. Ono što je fizičko samo je njegov nositelj.”

Baš kao što ljudsko tijelo nosi duh, bambusove trake nose Laozijeve riječi mudrosti. Plesni pokreti nose emocije, dok je ples kao umjetnička forma nositelj lijepog iskustva izvan forme. Pozornica je nositelj našeg performansa, performansa koji ima za cilj oživjeti duboku kulturu čiji je Laozi bio dio, performansa koji nosi esenciju tradicionalne kineske kulture. Shodno tome, možemo se nadati da ćemo uhvatiti Put putem ovih nosača.

Budući da je bio mudrac, možda je znao. Možda je Laozi cijelo vrijeme znao da će se dva i pol tisućljeća nakon jahanja na zapad ponovno pojaviti na pozornicama diljem svijeta kako bi prenio svoju mudrost, tiho dajući svijetu do znanja da je Put spreman da se njime ponovno krene.

* Postoje deseci prijevoda ove knjige i oni se uvelike razlikuju od jednog do drugog jer je veliki dio teksta otvoren za tumačenje. Većina ovdje citiranih prevedenih odlomaka potječe iz sljedećih izvora, iako sam u nekim slučajevima malo modificirao prijevod: prijevod Charlesa Mullera Daodejinga i prijevod Roberta Enoa.