Dinastija Han

Dinastija Han (206. p. n. e. – 220. n. e.) često se smatra prvim zlatnim dobom Kine. To je razdoblje potaknulo razvoj konfucijanske filozofije, kao i budističkih i taoističkih duhovnih praksi. Mnogi Han carevi vladali su slijedeći drevne duhovne ideale Žutog cara i Lao-Tzua (Laozija) kako bi održali mir i prosperitet. Sposobni znanstvenici i generali carskog dvora potaknuli su carstvo novim idejama, prilikama za obrazovanje i teritorijalnim širenjem.

Naslijeđe Hana

Dinastija Han započela je 206. p.n.e. kada su vojskovođa rođen u selu po imenu Liu Bang i njegovi generali svrgnuli dosadašnju dinastiju Qin. Liu Bang osnovao je svoju novu prijestolnicu u Chang’anu, koji je postao jedan od najvećih gradova na svijetu i služio kao glavni grad Kine za nekoliko budućih dinastija.

Kraljevski dvor promicao je konfucijanizam—i njegove ideale poštovanja, sinovske pobožnosti, humanosti i pravde—kao osnovu za procjenu ispravnog ponašanja. Konfucijanski učenjaci osnovali su Carsko sveučilište, institut posvećen okupljanju najbistrijih umova Kine i obučavanju nove generacije inteligentnih i čestitih službenika.

U tom se razdoblju teritorij Kine gotovo udvostručio. Dinastija Han porazila je neprijateljska plemena na sjeveru i potpisala ugovore s klanovima na zapadu. Time je putovanje postalo sigurnije, što je potaknulo buduću pojavu Puta svile koji je povezivao Kinu s dalekim Rimskim Carstvom, potičući gospodarsku i kulturnu razmjenu.

Naslijeđe dinastije Han i danas se osjeća. Većinska etnička skupina u Kini naziva se "Han Kinezi". Tradicionalna nošnja naziva se "Han odjeća". Sustav pisanja naziva se "Han znakovi". A kineski jezik sebe naziva "Han jezik" (漢語 ili hàn yǔ). Čak se i heroj zove hǎo hàn (好漢), što znači "dobar Han".

Izvanredne ljudi dinastije Han

Dinastija Han udomila je neke od najlegendarnijih kineskih generala. Među njima su briljantni i tolerantni Han Xin (kineski znak za “Han” u njegovom imenu razlikuje se od “Han” iz dinastije Han, ali je svejedno dobar način da se zapamti iz koje je dinastije bio), kao i “ Leteći general” Li Guang koji je mogao odapeti strijelu duboko u kamen.

Ostale istaknute ličnosti iz ovog doba uključuju najpoznatijeg kineskog historiografa i autora Zapisa velikog povjesničara Sime Qiana, esejista i pjesnika Sima Xiangrua, diplomate Zhang Qian i Su Wu, ekonomista Sang Hongyanga i, da se ne zaboravi, izuzetnu dvorsku ludu Dongfang Shuo.

Kasnija era Han

Godine 9. n. e. dinastija Han iznenada je prekinuta kada je caričin nećak (Wang Mang) uzurpirao prijestolje. Njegova vladavina trajala je 14 godina dok ga jedan od potomaka utemeljitelja cara (Liu Xiu) nije uklonio s vlasti i obnovio dinastiju. Ponovno oživljeno carstvo postalo je poznato kao Istočni Han (25. – 220. n. e.) kako bi se razlikovalo od prethodnog Zapadnog Hana.

Kao i sve dinastije, Han je imao svoj uspon, vrhunac i pad. Naposljetku, dvorske intrige i velike pobune dovele su do njegova pada. Godine 189. n. e., vojskovođa Dong Zhuo poveo je trupe u glavni grad i potaknuo razdoblje borbi. Kasnije je Cao Cao ujedinio regije sjeverno od rijeke Yangtze, Sun Quan je uspostavio vlastiti režim na jugu, a Liu Bei je okupirao regije na zapadu. Kina je tako ušla u novo razdoblje, tripartitna ravnoteža snaga dobro opisana u epu Romansa o tri kraljevstva.